Ukoliko ste uspjeli spojiti sve navedene norme, te dodali puno ljubavi i strpljenja, moći ćete uživati u svakom trenu provedenim sa Vašim ljubimcem.

Ukoliko niste sigurni u svoje uređenje budite slobodni kontaktirati nas, vrlo rado ćemo uskočiti te profesionalno urediti vaš terarij.

 Temperament: dobar – srednje nervozan

Iguana Iguana – Zelena Iguana

Terarij za mladu Iguanu treba biti minimalnih dimenzija 80 x 50 x 130 cm i to do 2 godine starosti, a nakon toga bit će joj potreban terarij dimenzija 2 x 0,80 x 2 metra.

Slika mlade iguane (cca 50 cm dužine)

Slika iguane stare 2 godine (cca 130 cm dužine)

 Uređenje terarija treba u potpunosti odgovarati klimi Centralne i Južne Amerike, što znači da se vlaga treba kretati od 65 - 85 %, u protivnom za vrijeme mijenjanja kože dolazi do nepotpunog presvlačenja te stara zaostala koža pritišće krvne žile i dolazi do nekroze tkiva, najčešći primjeri se dešavaju na području repa te nogama. Temperatura u toplijem djelu mora biti oko 33 oC, a u hladnijem djelu oko 25 oC. Mjesto za sunčanje ne smije prelaziti 35 oC.  U terariju je potrebno osigurati puno mjesta za penjanje i sakrivanje, sa podosta umjetnog i netoksičnog živog bilja. Valja napomenuti kako UVB spektar ne smije osvjetljavati cijeli terarij, idealno je kad je pokrivenost35-50%. Podloga mora biti treset, bez chip barkova. Veća posuda za vodu je obavezna i to sa svježom pitkom vodom, no valja voditi računa i o posudom za kupanje, tj. obavljanjem nužde. Higijena, tj. čišćenje terarija se mora vršiti svaki dan, bez iznimaka.

Svaka životinja je živo biće i tako se prema njoj treba i odnositi. Prema Iguani posebno, i to sa strahopoštovanjem, jer odrasla nezadovoljna i bolesna Iguana će umjesto sa ljubavlju vračati sa ugrizima i udarcima repom - ne svojom krivnjom, već krivnjom neodgovornog vlasnika.

Stanište ovog poprilično jednostavnog i nadasve zanimljivog guštera je Pakistan, Afghanistan te India. Jedinke koje obitavaju u Iranu, Siriji i Iraku su Eublepharis angramainyu. Krajolik u kojem obitavaju je pretežito krš sa malo ili nimalo vegetacije. Žive u pukotinama, ispod kamenja, u suhim deblima. Tokom dana se obično odmaraju na mračnim mjestima. Aktivni postaju predvečer i navečer kada izlaze u potragu za hranom.

Slika krajolika u kojem obitava leopard gekon

Karta rasprostranjenosti leopard gekona

Primjer uređenja terarija

 Odrasla ženka i mladi mužjak

Prehrana leopard gekona mora biti raznolika i kvalitetna. Pod tim pojmom podrazumijevamo konzumiranje nekoliko vrsta insekata kao npr; cvrčci, žohari, crvi te ponekad pinky miševi. Također je vrlo važno osigurati gušteru sve potrebne vitamine i minerale te zadovoljit njihovu potrebu za D3 vitaminom. Vrlo dobar indikator sveopćeg stanja i uhranjenosti životinje jest njegov oblik repa. Lijep debeo, zaokružen rep je pokazatelj dobrog zdravlja i dobre uhranjenosti jer njihov rep služi kao spremište hranjivih tvari koje koriste tokom perioda nejedenja za vrijeme hibernacije (u prirodi). Zdjelica sa vodom mora biti u terariju.

Mi osobno naše gekone hranimo na sljedeći način:

- mladi do 3 mj starosti 2x dnevno

- mladi od 3 mj do 1 g 1x dnevno

- odrasli od 1g na dalje svaki drugi ili svaki dan, ovisno o metabolizmu i prehrambenim potrebama

Pantherophis Guttatus (Elaphe Guttata) -  Kukuruzna zmija

Uz kraljevskog pitona i afričku kućnu zmiju to je jedna od najčešćih zmija koje se drže i razmnožavaju u zatočeništvu. Često ih preporučuju početnicima, no nikada ne treba previše generalizirati pa tako niti u slučaju kukuruznih zmija, s obzirom da ima jedinki koje su agresivne i kao takve su potpuno neprihvatljive za početnike.

Stanište kukuruzne zmije je od New Jersey preko Floride Keys i zapadno kroz Illinois i Mississippi River Valley. Kukuruzna zmija varira u veličini i boji kroz spomenute lokalitete. Najpoznatija od svih varijacija boja je Okeetee koja dolazi iz Južne Caroline. Kroz selektivan uzgoj nastalo je još mnogo morfova (varijacija boja) kukuruzne zmije, a neki od njih su: albino, snow, lavander, sunglow, amelanistic, aztec, flame, motley i striped varijacije.

Albino kukuruzna

U prirodi ova predivna zmija živi u otvorenim šumama, poljima, napuštenim farmama itd. u principu nastanjuje suše predjele. Hrani se glodavcima (miševi, štakori, krtice), pticama, te njihovim jajima, a za mladunce kukuruznih zmija nije neuobičajeno da jedu i male guštere.
 

Veličina i intenzitet rasta ovise o lokalitetu, načinu hranjenja i uvjetima držanja. Najmanji predstavnici kukuruznih zmija su iz južne Floride i dosežu dužinu do 91,4 cm (znanstveno provjereni podatak) dok zmije iz Srednje atlantskog područja dosežu dužinu i do 188 cm. Mladunci imaju sposobnost da 1/3 težine plijena prenesu na svoju masu, drugim riječima, ukoliko pojedu plijen od 255 g mogu dodati na svoju stalnu težinu i do 85 g. U prvih 24 mjeseca mladunac može narasti i do 101 cm, nakon toga intenzitet rasta se smanjuje i zmija raste sporije, tj., dozrijeva. Životni vijek kukuruzne zmije uvelike ovisi o uvjetima u kojima živi i startu koji joj pružate. U prosjeku žive od 20 do 25 godina, premda je bilo slučajeva gdje su živjele i do 31 godinu.

Hranjenje mladunaca se izvodi na slijedeći način:

 - mladunci do 6 mj starosti – 1 pinky miš svaka 3-4 dana

 - mladi od 6 mj do 1 g starosti – 1 pinky/fuzzy miš svaka 3-4 dana

 - srednje odrasli od 1g do 2 g starosti – 1 odrasli miš svakih 4-5 dana

 - odrasli od 2- 3+ g starosti – 1-2 miša svakih 6-7 dana, s tim da se umjesto miša može ubaciti mladi štakor ili mladi pilić.

Također je bitno napomenuti da se hranjenje kukuruznih zmija kao i ostalih neotrovnica, izvodi van terarija u manjim posudama, uz upotrebu pinceta ili forcepsa, zbog smanjenja postotka ugriza prilikom redovnog "hendlanja" zmije. 

Mlada kukuruzna nakon hranjenja

Terarij za odraslu kukuruznu zmiju bi trebao biti što veći, no mjere od 120x60x80 cm bi također zadovoljavale osnovne potrebe kukuruzne zmije. One su u prirodi terestrealno-arborealne, što znači da borave na zemlji ali su ujedno i dobri te vješti penjači. Važno je iskoristivost terarija iskoristiti do maximuma jer su kukuruzne zmije poprilično aktivne životinje.

Terarij za mladu kukuruznu zmiju

Substrat za terarij treba biti mješavina coco bricka, bark chipsa, malča i treseta. Ono što         treba izbjegavati su podloge od razinih tepiha, oštrog kamenja te podloge od crnogorice koje mogu mirisom iritirati vašu zmiju.

Uređenje treba biti što prirodnije i osiguravati zmiji sve uvijete koje ima i u prirodi.

Temperatura u terariju treba varirati od 29 oC u toplijem dijelu do 22 oC u hladnijem dijelu. Grijanje terarija se izvodi putem basking spota, dok se noćna temperatura održava kabelskim ili pločastim grijačima koji se postavljaju izvan (ispod) terarija i prekrivaju samo 1/3 terarija. Obavezno izbjegavajte bilo kakve vrste i oblike grijaćeg kamenja.

Vlaga u terariju se treba kretati između 60% i 70 %. Vlaga ispod i iznad navedenih vrijednosti može izazvati ozbiljnije probleme sa zdravljem Vašeg ljubimca.
 

Kod biranja i kupnje Vaše zmije treba obratiti pažnju na uhranjenost, kretanje i općenito izgled zmije. Često se zna desiti da mladunci koji se tek izlegnu odbijaju hranu čak i do 4 mjeseca (osobno iskustvo) nakon čega počinju normalno jest. Vrlo je važno takvog mladunca izolirati u manji terarij, osigurati mu potrebnu temperaturu i vlagu, te mu nuditi hranu svaki 3-4 dan. Ukoliko nakon 2-3 mj starosti zmija ne počne samostalno jesti, treba pokušati nekoliko metoda mamljenja na plijen. Kao npr. scenting, braining, pooking i zadnja opcija je force feeding kod kojeg treba biti posebno oprezan. Za obrazloženje svake metode slobodno se možete javiti i zatražiti pomoć.
 

U svakom slučaju kukuruzna zmija je zanimljiva i mistična životinja koja zahtjeva prostran terarij, puno pažnje i strpljenja, a zauzvrat će njezine graciozne kretnje i znatiželja plijeniti poglede Vas,  Vaših ukućana te posjetitelja.

Phyton Regius – Kraljevski piton

Prvi znanstveni opis ove zmije dan je 1802. g (G. Shaw) i nazvana je Boa regia. 42 godine nakon toga ime je promijenjeno u Python regius.

Kraljevski piton nastanjuje pojas Guinea i Sudan savanna s tim da je više jedinki locirano na strani Sudan savanna. Obitavaju na područjima koja su prekrivena gustim raslinjem te visokom travom, na kojima ima mnoštvo rupa od glodavaca, gdje borave većinu svojeg vremena. Rupe od glodavaca su od velike važnosti zbog razmnožavanja kraljevskog pitona; ženke borave u njima duži period vremena upravo zbog toga što je temperatura i vlaga u njima poprilično jednaka i ne varira.

U prirodi se hrane različitim vrstama glodavaca od kojih je najčešći Cricetomys gambianus (Giant Gambian Rat) no zanimljivo je upravo to što postoje razlike između hranidbenih navika mužjaka i ženki. Mužjaci u prirodi jedu 70,2 % ptica, a samo 29.8 % glodavaca dok je kod ženki situacija obratna (33.3% ptica i 66.7% glodavaca). Razlog tome je što mužjaci više vremena provode iznad tla nego ženke (omjer je 7:1)

Odrasli mužjak (1650 g) i poluodrasla ženka (1200 g)

Veličina kraljevskog pitona zavisi od jedinke do jedinke i uvjetima u kojima žive. Dužina odraslih pitona može varirati između 130 i 150 cm premda postoje pisani dokazi (Cansdale 1961, Accra – Crobo planina) da postoje kraljevski pitoni dužine 180-200 cm, dok Villers (1975) navodi dužinu od čak 250 cm! Valja napomenuti kako su u zatočeništvu te dimenzije izuzetno rijetke ako ne i nemoguće. Tek rođeni kraljevski pitoni imaju dužinu između 35 i 45 cm.

Mladi kraljevski piton 48 cm dužine

Težina ovisi o dužini, spolu te hranidbenim navikama zmije. U idealnim situacijama potpuno odrasla ženka dužine 120 cm bi trebala imati između 1200 i 1700 g, što je ujedno i težina koju mora ispuniti da može proizvesti jaja. Kod mužjaka treba pripaziti na pretilost, drugim riječima težina veća od 1700 g nije poželjna pošto je dokazano da prevelika težina smanjuje mogućnost uspješnog parenja. Također je dokazano kako pretilost može izazvati neplodnost i kod mužjaka i kod ženki. Tek rođeni pitoni teže između 42 i 73 g.

Idealan terarij za kraljevskog pitona bi bio 120x50x60 cm. Uređenje bi trebalo biti što prirodnije i što sličnije njegovom prirodnom okruženju. Temperatura bi se trebala kretati od 24 oC u hladnijem djelu do 30 oC u toplijem djelu. Noćna temperatura bi trebala biti oko 25-26 oC. Vlaga se treba kretati između 60 – 95 % ovisno o godišnjem dobu. U prirodi (Ghana) vlaga je najviša ( do 95%) u rujnu i listopadu. Posebno je važno napomenuti kako niti u kojem slučaju vlaga ne smije biti visoka ukoliko je temperatura u terariju niža od 24 oC. U našim terarijima sa kraljevskim pitonima držimo vlagu od 65% većinu vremena, osim kad je period presvlačenja. Tada dižemo vlagu na 75%. Terarij mora biti sastavljen tako da ima vlažni i suši dio. Najbolja podloga za terarij je mješavina treseta, coco bricka i chip barka. Visina podloge od cca 10 cm je idealna. Od velike važnosti u terariju je i mjesto za skrivanje koje osigurava pitonu da se skloni od „dnevnog“ svjetla te da ujedno ima i svoju privatnost. Terarij možemo zagrijati na 2 načina. Prvi način je lampama (posebno osiguranim da bi se izbjegle opekline zmije), a drugi način je kabelskim ili pločastim grijačima. Mi osobno preferiramo kabelske ili pločaste grijače koji se obično montiraju van terarija tako da prekrivaju 1/3 terarija. Kao izvor svjetlosti koristimo običnu neonsku rasvjetu. Obavezan je i bazen sa dnevno svježom vodom, a veličinu bazena prilagođavamo veličini same zmije.

 Terarij za kraljevskog pitona

Hranjenje kraljevskog pitona ponekad može biti pravi izazov. Poznato je da neki pitoni poste od listopada pa sve do travnja, a bilo je i slučajeva kad su postili i do lipnja. Važno je napomenuti da prilikom posta treba obratiti pažnju na težinu, ukoliko je učestalo gubi obavezno treba posjetiti  veterinara specijaliziranog za gmazove.

Intenzitet i veličina plijena zavise od zmije do zmije. Mi osobno svoje kraljevske pitone hranimo na sljedeći način:

- mladunci do 6 mj starosti – svaki 5 dan sa srednjim mišem

- mladi od 6mj do 1g – svaki 5-7 dan sa velikim mišem ili malim štakorom

- poluodrasli od 1-2 g – svakih 7 dana sa odraslim mišem ili mladim štakorom

- odrasli 3 + g - svakih 7-14 dana sa 2 odrasla miša ili srednjim štakorom

Kao što sam već napomenuo intenzitet hranjenja i veličinu te količinu plijena treba prilagoditi svakoj jedinki drugačije, drugim riječima pratite rast, težinu i opće stanje vaše zmije. Na taj način ćete najbolje procijeniti kada hraniti i koliko. 

Valja napomenuti kako u svim pogledima treba izbjegavati sve podvrste hrčaka.

Protiv smo hranjenja Vašeg ljubimca sa živim pijenom, te hranjenja u terariju u kojem zmija boravi. Na taj način se izbjegava opasnost od ugriza glodavaca koji ozbiljno može ozlijediti zmiju, te opasnost da zmija poveže hranjenje sa Vašom rukom u terariju.

Kraljevski piton je nezahtjevna i mirna životinja kojoj nije u cilju i prirodi pojesti Vas : ) . Uz određena pravila držanja i ponašanja, te malo strpljenja i puno ljubavi dobivate nježnog grubijana.

Moramo također upozoriti, ukoliko niste spremni za obavezu od kojih dvadeset pa i više godina, te ukoliko mislite uzimati bilo koju zmiju iz bilo kojeg drugog poriva osim iz ljubavi prema toj vrsti životinje, ne uzimajte ju!

Jemenski kameleon - Chamaeleo Calyptratus

Prirodno stanište Jemenskog kameleona su planinski dijelovi Jemena i Saudijske Arabije. Iako su to planinski dijelovi razina vlage u zraku je relativno niska do umjerena.

 Izgled jemenskog kameleona je poprilično impresivan. Krasi ga velika krijesta koja kod nekih mužjaka može doseći između 5 i 8 cm, dok je kod ženki ta krijesta puno manja. Krijesta im služi kako bi izgledali veći, te na taj način bili manje interesantni predatorima. Uz to služi i kao mjesto na kojem se kondenzira voda koja pomoću savitljivih krilaca smještenih uz rub krijeste tu kondenziranu vodu dovode do rubova usta.

Krijesta mužjaka (lijevo) i ženke (desno)

Razlika između mužjaka i ženki je u veličini, boji te vidljivim izbočinama na stražnjim nogama. Boje jemenskog kameleona su  impresivne i šarolike, a najupečatljivije su za vrijeme udvaranja i parenja kod mužjaka, te kod gravidnih ženki. Veličina jemenskog kameleona može varirati između 30 i 60 cm kod mužjaka i 30-40 cm kod ženki. (znanstveno potvrđeni podatak) no prosjek je 45-55)

Vidljive izbočine kod mužjaka (ljevo), ženka nema izbočine (desno)

Dva mužjaka nikako ne mogu živjeti zajedno jer će oboje završiti kobno, a ne preporučamo niti držanje ženke i mužjaka u istom prostoru. Iako je „interesantno“ njihovo udvaranje, život u paru je izuzetno iscrpljujuč za oboje.

Prosječni životni vijek mužjaka jemenskog kameleona je 5 do 10 godina, a ženke do 4  godina ukoliko se pari i razvija jaja. Ukoliko ne razvija jaja ili ukoliko je sterilizirana, ženka živi isti broj godina kao i mužjak.

 Mužjak i ženka prije parenja

Jemenski kameleoni su u potpunosti prilagođeni za život iznad zemlje, točnije na drveću te šibolikom raslinju. Noge su im prilagođene za hvatanje granja i penjanje. Interesantno je kako kameleoni u principu imaju 5 prstiju, no zbog boljeg držanja ti su prsti međusobno srašteni u 2 formacije za lakše primanje i držanje. Bitno je napomenuti i rep kameleona koji mu služi kao peti „sigurnosni“ ud, sa kojim se također drži za grane.

Jezik kameleona je posebno fascinantan. On je u biti mišić koji se može ispucati i do 40 cm u daljinu. Kada pričamo već o jeziku valja napomenuti i disfunkciju jezika. To je problem kada kameleon ne može ispucavati jezik nego ga samo lijepi za plijen, vrlo usporeno i na male blizine 8-10 cm max. Do sad se smatralo da je to početni stadij MBD-a, što je i djelomično točno, no pokazalo se da je u većini slučajeva riječ o nedostatku vitamina A ili B. 

Držanje jemenskog kameleona u terariju je poprilično jednostavno ukoliko se poštuje nekoliko pravila. Terarij za odraslog jemenskog kameleona treba biti 100x50x120 cm sa odgovarajućim termalnim gradijentima. Drugim riječima, temperatura se treba kretati oko 24 oC u hladnijem dijelu, od 28 – 30 oC u toplijem djelu, te na najvišem mjestu za sunčanje 35 oC. Temperatura, tj. mjesto za sunčanje se osigurava uz pomoć lampe za grijanje (Sun spot), koja treba biti posebno osigurana da se izbjegne bilo kakva mogućnost opeklina kod životinje. Uvijek treba voditi računa da su kameleoni su odlični penjači.  Uz navedenu lampu, kameleon kao i većina gmazova ne može živjeti bez UVB lampe (u obliku fluo cijevi ili kompaktne žarulje) koja mu osigurava sintezu D3 vitamina u organizmu. 

 Vlaga u terariju se treba kretati između 50 – 65 % (vlaga se povećava za 5% u periodu presvlačenja). Vlagu održavamo prskanjem, kako terarija tako i kameleona (mlaka voda iz šprice za cvijeće sa blagim mlazom) i to 3 puta tjedno u jutarnjim satima (sat – dva nakon paljenja svjetla). Napomena: ni u kojem slučaju ne trgati zaostale (nepresvučene) dijelove kože. 

Primjer terarija za mladog kameleona

Prehrana jemenskog kameleona je vrlo raznolika i sastoji se od raznih insekata te voća i povrća. U prirodi za vrijeme sušnog razdoblja konzumiraju raznoliko lišće da bi u organizam unijeli tekućinu. Vrlo važno je napomenuti kako jemenski kameleoni piju vodu u većini slučajeva samo u obliku kapljica na lišću; velika većina nažalost ne prepoznaje stajaću vodu. U terariju se prehrana kameleona treba sastojati od mnogobrojnih insekata (žohari, cvrčci, skakavci, crvi,) te naravno od povrća i nešto voća. Insekti kojima ćete nahraniti svog kameleona trebaju biti pripremljeni za hranjenje.  To se radi na sljedeći način; u posebnu kutiju sa poklopcem stavite listove maslačka, endiviju, crveni radič, matovilac, naribanu jabuku i mrkvu te ostavite insekte u tome 24h. Na taj način će insekti koje dajete svom ljubimcu biti obogaćeni svim potrebnim vitaminima i neće biti „prazni“.

 Naši kameleoni najradije uzimaju salatu endiviju, crveni radič, cvjetove i listove maslačka, matovilac, ribanu mrkvu i jabuku. Od velike važnosti za kameleone u zatočeništvu su i vitaminsko-mineralni dodaci. Mi osobno koristimo Nekton MSA (d3), Nekton ColourRep, kalcij karbonat (čisti) te skup vitamina b (ponekad). Kod doziranja vitamina treba biti posebno oprezan. Kod nas se doziranje vrši na sljedeći način:

 - mlađim kameleonima do 1g starosti dajemo d3 3x tjedno, dok multivitamine i kalcij dajemo 1x tjedno. 

 - odraslim kameleonima dajemo 1x tjedno d3, a kalcij i multivitamine 1x svaki 2 tjedan.

Navedeni preparati se životinji daju tako da se insekt prije hranjenja stavlja u posudu sa prahom, protrese, te tako „naprašen“ ponudi životinji. 

Valja napomenuti kako ne treba pretjerivati sa vitaminskim preparatima. Mi osobno te preparate ne koristimo ljeti zbog toga jer su nam kameleoni svaki dan po par sati (kontrolirano) izloženi pravom suncu. Preparate koristimo isključivo u  zimskom te rano-proljetnom periodu. 

O samom karakteru jemenskog kameleona bi se moglo pričati danima, no probati ćemo to sažeti i objasniti na najkraći mogući način. Jemenski kameleoni slove kao jedni od teritorijalnijih vrsta kameleona. Ne želim koristiti riječ agresivan jer bi bila neistinita, pošto je 90 % jemenaca „agresivno“ samo u terariju. Dakle, kada bi bila riječ o agresiji oni bi bili agresivni i u terariju i van terarija što kod nas i naših klijenata nije slučaj. Jemenskog kameleona od samog početka treba privikavati na nas, naše ruke i naše pokrete u terariju kako bi kasnije bila što lakša interakcija s njim. U teraristici ćete često čuti kako su kameleoni užasno stresne životinje i kako se ne preporučaju početnicima, naše iskustvo nam je pokazalo suprotno. Stresni su samo u slučaju kada su uzeti iz prirode (što ne preporučamo nikako, jer životinje uzete iz prirode u većini slučajeva ugibaju!!!), kada su u nepravilnim uvjetima, kada se nepravilno hrane, te kada se sa njima ne bavi od samoga početka. Sam proces socijalizacije i privikavanja na vlasnika je od presudne važnosti za zdravlje i opće stanje samog kameleona te uvelike olakšava odlazak veterinaru, liječenje ili obavezno tjedno vizualno kontroliranje životinje.

Primjer hendlanja kameleona

Prije dolaska kameleona u Vaš dom potrebno je prikupiti što više informacija i naoružati se strpljenjem. Kameleoni su robovi navike i ne vole promjene. Iz tog razloga, terarij za kameleona treba biti spreman prije njegovog dolaska u svim segmentima. Naknadna dodavanja, premještanja i uređenja za kameleona su stresna. Primijetili smo također, da se kameleon (iako je hladnokrvan gmaz) veže ili navikne na svog vlasnika i izuzetno teško mu pada promjena.

Iz tog (i još par drugih) razloga Vas molimo, ukoliko niste spremni zaista se posvetiti kako kameleonu tako i bilo kojem drugom gmazu u potpunosti, te mu omogućiti sve uvjete potrebne za kvalitetan i dug život, te taj isti proživjeti uz njega, ne uzimajte ga!

- odrasli 1g i stariji: svaki dan/svaki drugi dan; suplementi svaki drugi tjedan 1x.

Bebe savana monitora

  BRADATA AGAMA (bradati zmaj, bearded dragon, Pogona vitticeps)

 

„Pogon“ dolazi od Grčke riječi koja znači „brada“, te „Barbatus“ od Latinske riječi koja znači „bradata“. Bradata agama je 1976. godine (Badham) smještena u rod Amphibolorus barbatus (amphibolorus; u grčkom jeziku znači „rep koji zamahuje lijevo-desno“). Ubrzo, s obzirom da rep bradate agame nije odgovarao opisu dugog, tankog repa, 1982. godine australski zoolog Storr smjestio je bradate zmajeve u njihov zasebni rod Pogona (bradata). Zašto bradata? U slučaju obrane, susreta sa ženkom, te jednostavnog zijevanja, „bradonje“ imaju sposobnost „napuhivanja“ vrata. U večini slučajeva tako napuhani vrat pocrni, te promatrajući agamu u takvoj situaciji mi zaista i vidimo „bradu“.

Danas poznajemo osam vrsta Bradatih agama smještenih u porodicu Agamidae, rod Pogona;

 

1. Pogona barbata (Cuvier, 1829) ;
2. Pogona microlepidota (Glauert, 1952);
3. Pogona minima (Loveridge, 1933);
4. Pogona minor (Sternfeld, 1919);
5. Pogona mitchelli (Badham, 1976);
6. Pogona nullabor (Badham, 1976);
7. Pogona vitticeps (Ahl, 1926);  
8. Pogona henrylawsoni (Wells and Wellington, 1985); znana kao P. rankini, te P. brevis).

 

Bradate agame nalazimo diljem Australije (lokalitet ovisno o vrsti) osim na krajnjem sjeveru, te krajnjem jugu. Interesantno je da postoje dokazi (fosili) da su pretci današnjih  „bradonja“ naseljavali Kangaroo Island prije 10.000 do 16.000 godina.

 

1979. godine su prvi zaljubljenici u tu vrstu počeli sa izvozom bradatih agama (Pogona vitticeps), te držanjem i uzgojem u zatočeništvu. Njima možemo danas zahvaliti na ovoj predivnoj životinji koja je postala sastavni dio života svakog iskrenog ljubitelja guštera.   

 

Nakon najosnovnijih informacija o bradatim zmajevima, vodimo Vas u predivan svijet naših bradatih agama (Pogona vitticeps), tj., u mali dio Australije u našem domu. Kroz naše iskustvo i ljubav pokušati ćemo Vam približiti ovu veličanstvenu životinju, te Vam pomoći da ju gledate i shvaćate sa srcem. Iako se nazivaju zmajevima, zmajsko je jedino njihovo veliko srce. U stvarnosti su to životinje koje u zatočeništvu (kao i uostalom sve ostale životinje) u potpunosti ovise o Vama.

Prije nabavke same životinje potrebno joj je osigurati životni prostor, vitamine, te dovoljne količine hrane. Sama životinja se nabavlja kod ozbiljnog uzgajivača. Pod uzgajivačem ne mislim na preprodavača. Vi kao kupac imate pravo vidjeti roditelje, te uvjete u kojima vlasnik drži svoje životinje. Sa razumnom nabavkom životinje spriječiti ćete neljudsku i nadasve opasnu trgovinu sa životinjama, te ćete isto tako spriječiti mogućnost ulaska i širenja na ove prostore opasnih virusa i bolesti. Isto tako nužno je znati da zdravlje i sam život Vaše agame počinje sa uvjetima u kojima živi ženka koja će izleći jaja, a u kojima se nalazi i Vaš ljubimac. No, o tome malo kasnije.

 

TERARIJ;

Za jednu odraslu jedinku preporučujemo terarij minimalne veličine 100cm x 50cm x 60cm, s time da je pravilo kod odraslih „što veće to bolje“. Također, drveni terarij sa prednjim staklenim vratima uvijek ima prednost nad staklenim terarijem. Zašto? Osim prirodnijeg izgleda, većih mogućnosti uređenja, uvelike je lakše kontrolirati temperature u terariju kod prijelaza godišnjih doba. Svaki terarij treba imati tri temperaturna gradijenta; mjesto za sunčanje (30 – 40 oC), sredina (28 – 30 oC), te hladniji dio (25 – 28 oC). Pazite da je lampa za sunčanje dovoljno udaljena ili zaštićena da se životinja ne može opeći. Noćna temperatura ne bi smjela padati ispod 21 oC.

Željene temperature se osim lampama mogu prilagoditi i načinom uređenje terarija, te postavljenom ventilacijom. Osim spotice, obavezna je i UVB lampa (s obzirom na veličine terarija, koristi se UVB cijev a ne kompaktna UVB lampa), i to 8.0. ili 10.0. Isto tako vodite računa da UVB lampa djeluje dijagonalno unutar samo 30 cm, te ju obavezno treba mijenjati svakih 8 mjeseci. Napominjem da niti jedna UVB lampa ne može zamijeniti sunčevu svjetlost. (Članak pod bolesti gmazova – MBD). Uređenje terarija treba biti sigurno za samu životinju.

 Prije smještanja životinje u terarij još jednom je potrebno izmjeriti temperature, te provjeriti da li je terarij zaista siguran za samu životinju.

Kao podlogu koristimo mješavinu pijeska i crljenice, termički obrađene. Žive biljke ne koristimo radi sigurnosti životinje, jer bradonje ne mogu odoljeti a da ne pojedu sve što je živo u terariju.

Bradate agame kupamo jednom u dva tjedna u količini vode u kojoj se životinja ne može utopiti (dakle ovisno o veličini). Temperatura vode je oko 29 oC. Kupanje traje oko 10 minuta i životinja nikada nije bez nadzora. 

Primjeri terarija za bradate agame

 

 

PREHRANA;

 

Bradate agame su svejedi. Na nama je da kontroliramo njihovu prehranu, te same izvore hrane (hrana iz kontroliranog uzgoja). Prehrana naših bradatih agama se sastoji od ;

Kukci;

-          fobasi

-          žohari (4-5 vrsta)

-          cvrčci, skakavci...

-          voštani crvi (jednom u dva tjedna)

-          brašnari u malim količinama

 

Dan prije nego se agami ponudi navedena hrana obavezan je „gutloading“, tj. stavljanje kukaca u posudu sa niže navedenim voćem i povrćem. Time se osigurava da će agama i kroz živu hranu dobiti potrebne vitamine. Veličinu plijena obavezno treba prilagoditi veličini agame, jer hranjenje sa prevelikim plijenom može uzrokovati paralizu zadnjih udova.

Jednom u dva-tri mjeseca odrasli bradonje dobivaju po jednog pinkija miša.

Povrće i voće;

-          salata endivija (jedina vrsta salate dozvoljena u prehrani gmazova)

-          divlji radić (maslačak, list i cvijet)

-          crveni radić

-          matovilac

-          slatki krumpir (jednom u dva tjedna)

-          mrkva (jednom tjedno manje količine)

-          grašak (jednom u dva tjedna manje količine)

-          rikola

-          jabuka

-          kruška (male količine)

-          papaya

-          kiwi (bez koštica)

-          banana (male količine)

Svo povrće i voće treba davati dobro isprano čistom vodom te narezano/naribano, gdje veličina komadića ovisi o veličini i starosti agame.

Naše bebe agame do 3 mjeseca starosti jedu 3 puta dnevno kukce u količini koju mogu pojesti u pet minuta. Od 3 mj. do 6.mjeseca starosti jedu dva puta dnevno kukce, od 6 mj. do 8. mj. jednom dnevno, od 8 mj. do godinu dana svaki drugi dan, a od godinu dana nadalje svaki treći dan.

Usporedbom ultrazvučnog pregleda jetre kod naših agama sa kontroliranom prehranom, te agame iste starosti koja je dobivala enormne količine hrane, pinkija, suhe hrane i raznih salata kod agame sa nekontroliranom prehranom ustanovljena je „masna jetra“ (steatosis hepatis). S obzirom da su svi ostali pregledi, te nalazi krvi i fecesa isključili prisutnost bolesti, agama je stavljena na normalan režim prehrane. Nakon šest mjeseci jetra se naočigled vračala u normalu i samo fizičko i psihičko stanje agame se poboljšalo.

 

Povrće i voće im je dostupno uvijek bez obzira na starost.

 

Posuda sa dnevno svježom vodom (paziti na dubinu posude i količinu vode u posudi da se manje agame ne utope) je također uvijek u terariju. Voda koju koristimo za sve naše životinje je filtrirana. Svi naši gušteri su naučeni na uzimanje vode i sa šprice, što nam uvelike olakšava apliciranje lijekova ili vitamina ukoliko zatreba.

 

Vitamini koje mi koristimo; Nekton MSA, Nekton Repti colour (sadrži potrebne količine vitamina A), te Kalcij karbonat Krka. Apliciramo ovisno o starosti životinje i to na voće i povrće ili na same insekte. Vitamine ne apliciramo sve isti dan.

 

 

RAZLIKE MEĐU SPOLOVIMA

 

 

 

Mužjak                                                                                 

 

 

 

Ženka

 

Razlike između mužjaka i ženke su fizički vidljive do tri mjeseca starosti (ventralno gledano korijen repa), te još sigurnije od spolne zrelosti nadalje. Sondiranjem se također može vidjeti razlika, no s obzirom da se tim načinom mogu nanjeti teže ozljede životinji, te se može desiti zamjena hemipenisa (divertikule kod mužjaka) i „prazne“ divertikule (kod ženki), ostavite takve metode za stručne osobe.

 Ženka i mužjak

RAZMNOŽAVANJE

 

Bradate agame se ne bi smjele ni u kom slučaju pariti ispod minimalno 18 mjeseci starosti, te ukoliko nisu savršenog zdravstvenog i fizičkog stanja. Mi osobno nikako ne podržavamo parenja u srodstvu.

Brumacija (zimski polusan kod bradonja u zatočeništvu) nije neophodna da bi došlo do parenja, ali se svakako preporučuje zbog same fiziče spremnosti životinje kako ženke tako i mužjaka. Mi ne parimo životinju prije tri godine starosti, te bez svih dodatnih osiguranja da je životinja spremna. Ženki tijekom dva mjeseca dajemo veću količinu kalcij karbonata, te veću količinu kukaca u više obroka. Ženki prije parenja ne dajemo pinkije, a ukoliko na taj način želite udebljati agamu prije parenja, nemojte.

Ukoliko parenje uspije, ženka će biti osjetljivija i potreban joj je mir. Prije polijeganja jaja ženka će kopati tražeći pogodno mjesto koje mora biti pripremljeno zadnje dva tjedna nakon parenja. Za vrijeme polaganja jaja ženku se ne smije uznemiravati, ali ju treba pratiti da ne bi došlo do komplikacija. Kada je ženka gotova sa polijeganjem jaja, zatrpati će ih i tek nakon što se udalji, jaja se uzimaju te smještaju u inkubator.

 Parenje kod bradate agame

 

Primjer našeg zadnjeg legla;

Ženka; 3 godine, 492 g, SVL 23cm, TLL 25cm, TL 48 cm

Mužjak; 3,5 godina 522 g, SVL 23cm, TLL 28cm, TL 51 cm

Parenje; 02.03.2009., godine,

Polijeganje jaja; 28.03.2009. godine (gravidnost traje od 20 do 30 dana)

Količina jaja; 27 komada

Inkubacija; temperatura od 28 do 31 oC; vlaga od 80% do 90%

Podloga; vermikulit

Lijeganje; Od 25.05.2009 do 01.06.2009.

Uspješnost: 100% Svi malci su se uspješno izlegli.

Nakon izlaženja iz jaja malce iz inkubatora u terarij premještamo tek nakon pet sati. Terarij je sterilan sa UVB lampom te lampom za sunčanje, a dno terarija je u papirnatim ručnicima prethodno navlaženim. Po noći održavamo temperaturu na 28 oC sa pločastim grijačem postavljenim na zadnju stranicu terarija. Vlaga je izuzetno bitna do tri tjedna starosti. Vlažni papirnati ručnici su uvijek bolja solucija od posuda sa vodom, sa kojima je opasnost od utapanja velika. Higijena se održava redovitim čišćenjem.

Malci su počeli jesti drugi dan od izlaženja iz jaja i to kako kukce tako i povrće i voće.

 Primjer zakopanih jaja

 

Izlaženje iz jaja

 

Ženku nećemo pariti u slijedećih godinu dana. U nekim slučajevima treba napomenuti da ženke znaju zadržati spermu u sebi nakon prvog parenja i do godine dana. U tom slučaju se nerijetko dešava refertilizacija (ponovno oplođivanje).

 Bebe na sunčanju i bebe u terariju

 

PONAŠANJE I SOCIJALIZACIJA

 

Bradate agame su izuzetno komunikativni gušteri. Na Vama je da li ćete im posvetiti dovoljno vremena da uočite po čemu su toliko posebne.

Specifičnosti u ponašanju bradatih agama;

-          mahanje rukom; podređenost jačoj jedinki ili nepoznatoj životinji koja bi ju mogla ugroziti

-          „bombanje“ glavom; dokazivanje nadmoći, te kod mužjaka  „šarmiranje“ ženskih pripadnika (nadmoćnije ženke također „bombaju“)

-          zamahivanje repom; nestabilnost ili spremnost ženke za parenje

-          grebanje po stjenkama terarija; životinja želi van ili je vidjela hranu do koje želi doći

-          zijevanje na visokoj temperaturi; termoregulacija

-          penjanje na najvišu točku u terariju; uobičajeno ponašanje nadmočnijeg mužjaka ili ženke

-          brumacija (poluhibernacija); obično kod jedinki od 18 mj. starosti nadalje,             počinje u 9-om ili 10-om mjesecu i traje do 2-og ili 3-eg mjeseca. Napomena; neke jedinke brumiraju, dok neke ne. Mi ne prakticiramo prisilnu brumaciju.

 

Socijalizacija guštera se razlikuje ovisno o vrsti i samom psihičkom stanju guštera. Kod bradatih agama je bitna isto kao i kod ostalih guštera. Sa socijalizacijom u konačnici dobivamo ljubimca koji nije podložan stresu, te nema opasnosti od velikog niza bolesti koje se vežu za pad imunog sistema uzrokovanog samim tim stresom. Isto tako treba znati da gušteri iste vrste nemaju isti karakter, pa se svakoj jedinki pristupa individualno. Ukoliko ne znate kako socijalizirati svog guštera, obratite se za pomoć i drage volje ćemo Vam izaći u susret. Nemojte se zavaravati da je gušter isto kao i pas ili mačka, te da se prema njemu treba isto tako i odnositi. Bradate agame kao i svi ostali gušteri su svijet koji treba poštivati i voljeti. Njih nikada ne pokušavajte prilagoditi sebi, već birajte strpljenje i naći ćete se sa njima na pola puta.

 

 

BOLESTI

 

Bolesti bradatih agama se mogu kategorizirati isto kao i kod ostalih životinja i ljudi; govorimo o nasljednim bolestima, poremećajima uzrokovanim neadekvatnom prehranom (nedostatak neophodnih vitamina, podhranjenost, prehranjenost, nedovoljno raznolika prehrana itd.) traumama (opekotine, ugrizi, lomovi...), infektivnim bolestima (bakteriološke, virusne, gljivične i parazitske), reproduktivnim poremećajima, neurološkim poremećajima, reakcijama na onečišćenja i toksine, te bolestima uzrokovanim stresom gdje je agama podložnija svemu prije navedenom. 

 

Dijagnozu i liječenje bradatih agama uvijek prepustite stručnjacima, no provjerenim. Izbjegavajte „veterinare stručnjake“ koji su željni eksperimentiranja ili dokazivanja na polju „egzotike“. Takve igre završavaju teškim povredama i ugibanjem životinje!!!!!

Da bi izbjegli, ili barem smanjili rizike na minimum, ne kupujte svoje egzotične ljubimce iz neprovjerenih izvora. Na žalost, pitanje je vremena kada će se na naše prostore ušuljati Adenovirus, Iridovirus, Poxvirus, Ranavirus, Kalcivirus.........virusi kod kojih je smrtnost blizu 100%, a koji se i te kako nalaze u nekim dijelovima svijeta. Želite li vi biti odgovorni za tako nešto?

 

Ukoliko Vas zanima bilo što u vezi kako bradonja tako i ostalih gmazova, obratite nam se uvijek. Drage volje ćemo Vam pomoći kako bi se izbjeglo nepotrebno stradavanje tih predivnih životinja. Isto tako vjerujem da ukoliko ste se odlučili za takvog ljubimca, želite da proživi kvalitetan i dug život pa Vas molim da mu isto i osigurate.

Otac i sin (Napomena: bradate agame različitih veličina ne stavljajte zajedno u isti terarij)

 

 

Napomena: Neka naša zapažanja i zaključci su namjerno izostavljeni zbog sve češćeg kopiranja istih.

 

 

Boa Constrictor Imperator (common boa constrictor) – Boa

 

Boa Constrictor Imperator pripada porodici Boidae.

Stanište ove zmije je južno od Mexica, južna i centralna Amerika; Colombia, Mexico, Belize, Ecuador, Nicaragua, Honduras, Costa Rica, El Salvador... Nastanjuju najčešće kišne šume koje im pružaju odgovarajuću vlagu i temperaturu, te mjesta koja ih sakrivaju od mogućih predatora. U prirodi ih se može naći najčešće na tlu (starije jedinke) dok mlade boe većinu vremena provode na granama drveća. Isto tako može ih se naći i u rupama od glodavaca, no izuzetno trijetko. U prirodi su boe podijeljene na „lokalitete“ (navedeni gore u tekstu), a razlikuju se po boji i uzorcima. Najčešće uvažana i držana u zatočeništvu je boa constrictor iz Colombie te Costa Rice.

BCI (Colombia)

Po veličini BCI spada u srednje velike zmije; ženke narastu između 210 - 250 cm dok se mužjaci zadržavaju na 160 - 210 cm. Valja napomenuti kako Boa Constrictor Imperator (BCI) nije Boa Constrictor Constrictor (BCC), a razlikuju se kako po izgledu tako i po veličini. Najlakše ih se raspoznaje po crvenom repu kod BCC dok BCI ima bordo-crveni ili naranđasto-crveni rep. Također se razlikuju i po izgledima sedla i broju istih (BCI 22 – 30, BCC do 21).

Razlika u izgledu sedla kod Imperatora i Constrictora:

BCC sedla

Photo courtesy by Jonathan Varner

 BCC rep

 

Photo courtesy by Jonathan Varner

BCI sedla

 

BCI rep

Nažalost, boa je danas najčešće zanemarivana zmija jer se u većini kupuje kao „impulse buy“  dok je još mala, no kada vlasnici shvate da ta zmija i dalje raste, te da je već prešla 150 cm počinje prodaja ili udomljavanje zmije.  Zmija prije 5-te godine života u takvim slučajevima promjeni barem nekoliko vlasnika, što je stresno za samu zmiju. Prije nabavke takve zmije potencijalni vlasnici bi trebali istražiti o kakvoj se zmiji radi, koje uvjete traži i mogu li na kraju krajeva kvalitetno brinuti o toj zmiji. Treba imati na umu da te životinje u zatočeništvu žive ponekad i do 35 g, što je vrlo dug period tijekom kojeg ona ovisi isključivo o nama.

Mi osobno držimo par BCI u terariju dimenzija 180x60x110 cm. Temperatura u terariju se kreće između 26 oC u hladnom djelu te 30 oC u toplom dijelu terarija. Temperaturu možete održavati na dva načina ili kombinacijom istih (ovisno o temperaturi prostorije u kojoj se nalazi terarij):

-          Pomoću hot spot lampe za grijanje (CHE ili reflektorica)

-          Pomoću grijača koji zauzima 1/3 površine terarija

Reflektoricu je potrebno primjereno zaštiti jer je samo pitanje vremena kad će se zmija zamotati oko vruće žarulje i  nanjeti si ozbiljne ozljede,  zato bolje spriječiti nego liječiti. Isto vrijedi i za grijač (bilo da je kabelski ili pločasti), obavezno mora biti primjereno zaštićen tako da zmija ne može doći u direktan kontakt.

Vlaga u terariju se kreće između 65 – 85 %. Podloga u terariju je mješavina chip barka te treseta (omjer 30/70%). Vlagu je najbolje održavati tako da grijač smjestimo ispod bazena s vodom (koji je obavezan i prilagođen veličini zmije) ili vlažimo terarij 3 – 4 x tjedno. Obavezno moramo obezbijediti par debelih grana koje će omogućiti kako penjanje tako i  pomoć kod presvlačenja.

BCI je zmija koja kada je u adekvatnim uvjetima spolno sazrijeva sa 3-4 godine. 

U slučaju „power feedinga“ koji dokazano drastično smanjuje životni vijek vaše zmije, te joj ugrožava život i kvalitetu života zmija sazrijeva i sa 2 godine starosti. „Power  feeding“ je kada se zmija hrani sa prevelikim plijenom, pre često ili sa više komada plijena odjednom. Do sad su zmije sa „power feeding“ režimom živjele max 5 – 10 godina (razmnožavale su se već sa 2 godine). Navedenog načina hranjenja se drže vlasnici koji žele legla zmija u što kraćem roku (najčešće zbog zarade) ili jednostavno frustrirani majmuni koji uživaju u tome da mogu pokazivati koliko je njihova zmija van prosječna i nevjerojatna. Ukoliko želite svog ljubimca imati uza sebe duži period držite se pravilnog hranjenja, jer upamtite, nije bitno čija boa brže raste ili čija je boa veća, bitno je koliko će ona kvalitetnog vremena provesti s vama.

Promatrajući boe u terariju (ili još bolje u prirodi) možete vidjeti predivne zmije srednje veličine koje su poprilično mirne i staložene ako se sa njima radi na pravilan način. Sada dolazi onaj delikatni dio socijalizacije. Mi prakticiramo socijalizaciju velike večine gmazova jer želimo da im suživot sa nama bude što ugodniji i sa što manje stresa. Vjerovali ili ne, gmazove ubija u 90% slučajeva sam stres koji vodi padu imuniteta životinje, a samo u 10% slučajeva sama bolest. Životinja koja je od malena naučena na ljudski kontakt i prisustvo bez problema i bez stresa podnosi redovite preglede koji se podrazumijevaju kod svih gmazova.

Kako kod nas teče proces privikavanja (socijalizacije) mlade boe? Poprilično jednostavno. Nakon dolaska mlade zmije u naš dom osiguravamo joj čist i sterilan terarij odvojen od svih životinja. To je nazovimo ga „karantenski“ terarij. U tom terariju boravi dva do tri tjedna dok se ne provjeri fizičko i psihičko stanje životinje. Drugim rječima, provjerava se da li je životinja zdrava (fizički pregled), pregled fecesa i krvi (paraziti i virusi), te koliko je „stresna“. Ovisno o samom psihičkom i fizičkom stanju životinje, te njenoj starosti, prilagođavamo početak te raspored hranjenja (naravno i veličinu plijena). Prvih par puta ju hranimo u terariju (sterilan terarij bez podloge ali sa svilenim biljem i „špiljom“ zbog mogućnosti povlačenja u siguran dio). Hranimo ju sa mrtvim plijenom. Ukoliko kupujete životinju od provjerenog uzgajivača koji voli svoje ljubimce (uzgajivača, a ne preprodavača), dobiti ćete životinju koja je naviknuta na mrtvi plijen i njezin karton (evidenciju svih njezinih hranjenja, presvlačenja, vaganja te bilo kakve promjene u ponašanju, zdravlju ili hranjenju).  Takve životinje su se pokazale idealne jer je stres smanjen na minimum i zmije ne pokazuju velike promjene u ponašanju kod promjene prostora, okoline i ljudi.  Ukoliko uzimate životinju od preprodavača, dobiti ćete bou kojoj ne znate prošlost, njezine hranidbene navike, zdravstveno i psihičko stanje i tako dalje i tako dalje. 

Da bi hranjenje počelo morate mladoj zmiji osigurati sigurno mjesto, znači mjesto gdje je zaštićena od pogleda, adekvatnu toplinu i vlagu, te prvih nekoliko tjedana međusobnog upoznavanja bez fizičkog kontakta, znači samo vizualni kontakt. Ukoliko nakon tjedan-dva boravka u novom terariju odbija jesti mrtvi plijen, probajte zamijeniti vrstu hrane. Treba napomenuti kako bebe boe već u startu imaju između 35-55 cm i bez problema jedu mlade miševe s dlakom ili fuzzy-e štakora. Ako odbije hranu, postoji još par metoda koje ćemo uvijek podijeliti sa zabrinutim vlasnicima.

Živi plijen; odrasli miševi, štakori itd. mogu nanijeti veliku štetu zmiji,  pa Vas molimo da se ne iživljavate nepotrebno. Način uvijek postoji!

 Mi osobno nakon tog perioda stavljamo zmiju u pripremljen terarij namjenjen za nju i počinjemo sa hranjenjem van terarija, jer želimo i najmanju mogućnost za ugrize svesti na minimum (ne želimo da poveže ulazak ruke u terarij sa hranom).

Mi svoje boe hranimo na sljedeći naćin:

-          Bebe boe ( – 6 mj starosti) hranimo svaki 5 dan sa manjim plijenom*

-          Mlade boe (6 mj –  1g) hranimo svaki 7 dan

-          Poluodrasle boe ( 1 - 2g) hranimo svaki 7 ili 10 dan, ovisno o veličini plijena

-          Odrasle boe (3 +) hranimo svakih 10 – 14 dana, ovisno o veličinin plijena

*manji plijen je plijen koji nije tanji od zmijinog tanjeg dijela (vrata) te nije deblji od zmijinog najdebljeg dijela (trupa) ukratko, pojeden plijen se mora tek lagano nazirati na tijelu zmije (trup).

Nakon hranjenja zmiji se mora dopustiti da u miru probavi svoj plijen bez ikakvog fizičkog kontakta,  tj. onoliko koliko je potrebno da se plijen više ne nazire. 

Sada ćemo reći nekoliko riječi o vađenju zmija iz terarija. U našoj praksi susretali smo se sa mirnim zmijama, uplašenim zmijama i na kraju krajeva vrlo agresivnim zmijama. Već smo gore spominjali proces socijalizacije kojim se zadnja dva oblika ponašanja svode na minimum, a pritom naravno i mogućnost za ugrizom. Redovitim vađenjem mladih boa iz terarija privikavamo ih na sebe i nakon nekog vremena (u našoj praksi dva do tri tjedna) potpuno se smire.

Prilikom vađenja zmija iz terarija treba voditi računa o nekoliko bitnih stavki:

-          Zmija se ne dira ukoliko je u fazi presvlačenja,

-          Nikada se rukom ne smije ići prema glavi (heat pits)

-          Pokreti moraju biti smireni i nježni

-          Ne dirati je ukoliko je neposredno prije toga jela

-          Ruke moraju biti čiste (higijena) i bez mirisa plijena

Prilikom držanja zmije važno je da ju držite objema rukama jer će se tako osjećati sigurno. Veće ili velike boe moramo poduprijeti rukama na sljedeći naćin jer će se u protivnom osjećati vrlo nesigurno i prestrašeno.

Primjer „hendlanja“ male boe

 

Primjer „hendlanja“ odrasle boe

 

(naš dragi prijatelj Krešo & Dharma : ) )

Isto tako morate prepoznati kada nije vrijeme za vađenje što će vam reći sama zmija na više načina. Ako je u određenom trenutku nešto smeta ili želi da je se pusti na miru povući će se natrag u obliku slova S te lagano „plesati“. Ukoliko se zmija i dalje unatoč „zamolbi“ da je se pusti na miru dira, početi će glasno siktati, tj. čuti će se nešto nalik glasnom puhanju. Ukoliko ju se niti tada ne pusti na miru ona će ugristi jer će se osjećati ugroženo bez mogućnosti bijega. Kako razlikovati klasičnu S pozu od defenzivne S poze? Vrlo jednostavno, kod klasične S poze ona miruje i u večini vremena glavu drži na podu ili lagano podignutu. U defenzivnoj S pozi onda stoji napeto, lagano „pleše“ i glava je vidljivo podignuta od poda.

I za kraj, malo o mutacijama tj. morfovima. Kao i u svakom djelu teraristike posebno mjesto zauzimaju one neobične, ne standardne boje životinja. Do danas postoji mnoštvo morfova; Arabesque, Albino, Pastel, Hypomelanistic, Ghost, Jungle, Snow te još mnogo drugih.

Neki od morfova;

Albino

 Photo courtesy by Jonathan Varner

Paradox(het)

 

Photo courtesy by Jonathan Varner

Hypomelanistic (Hypo)

Photo courtesy by Jonathan Varner

Arabesque

 Photo courtesy by Jonathan Varner

 Naše mišljenje je da Boe, bez obzira na činjenicu da su predivne i veličanstvene životinje, nikako ne bi preporučili početnicima koji nisu imali nikakvo iskustvo sa zmijama.

 Special thanks to our dear frend Jonathan Varner - Jonny!